Putovanje autobusom od Splita do Raba
Jedna od najslikovitijih autobusnih linija u Hrvatskoj je obalna linija koja povezuje Split i Rijeku; ovog ljeta smo testirali dio Autotransove sezonske linije koja vozi od sredine lipnja do sredine rujna.
Autobus je polazio u 07 i 30 ujutro sa glavnog autobusnog kolodvora u Splitu, mi smo došli gradskim autobusom 15 -20 minuta prije njegovog polaska. Kako smo već imali karte, odmah smo ušli u autobus kojeg smo vrlo jednostavno pronašli s obzirom da smo znali ime autobusne kompanije u ovom slučaju, kako je gore spomenuto to je bio, Autotrans d.o.o.
Kako smo imali prtljagu sa sobom, prvi korak nam je bio odložiti je u prtljažni prostor autobusa u takozvani “bunker”. Pokazali smo vozaču naše karte kupljene preko interneta i pitali ga gdje možemo odložiti našu prtljagu. Vozač je provjerio naše karte, da vidi je li uopće putujemo s njim, i jednom kada je to potvrdio isprintao nam je naljepnice koje je pričvrstio na naše kofere prije nego ih je stavio u prostor za prtljagu. Platili smo 10 kuna po komadu a od vozača smo dobili isprintani račun kao potvrdu.
BILJEŠKA: Plaćanje prtljage koja je smještena u prtljažnom prostoru autobusa je uobičajena praksa autobusa na međugradskim linijama, 10 kuna je uobičajena cijena. Za međunarodne linije prema Švicarskoj, Njemačkoj i Austriji cijena je nešto veća. Koliko mi znamo trenutačno samo dvije autobusne kompanije ne naplaćuju odlaganje jednog kofera, to su Clissa i Črnja Tours.
Kada su se svi putnici ukrcali, točno u 07:30 smo napustili autobusni kolodvor, na putu prema Trogiru drugi vozač je šetao autobusom, pregledavao karte i prodavao onima koji ih već nisu kupili. Da bi potvrdio ispravnost naše karte, koja je kupljena preko interneta, vozač ju je morao skenirati ručnim uređajem. Vozač nam je zatim isprintao kartu sa pravnim tekstom na njoj kao dokaz valjanosti naše karte.
BILJEŠKA: Strancima se može činiti kao nepotrebno uznemiravanje što autobusni prijevoznici izinstiraju na ispritanoj karti. U ovom slučaju to nije do njih, nego do hrvatskog zakona o prijevozu u kojem piše da svi putnici moraju imati isprintanu kartu u autobusu. U bliskoj budućnosti to će se promijeniti tako da će digitalne karte na vašim pametnim telefonima i tabletima biti dovoljan dokaz.
Iz Splita prema Trogiru autobus prolazi preko Solina gdje staje (ako ima putinka) na glavnoj cesti prema Trogiru. Došli smo po rasporedu u 08:00 na autobusni kolodvor u Trogiru, gdje je autobus napravio kratko zaustavljanje da bi se novi putnici mogli ukrcati a neki iskrcati.
BILJEŠKA: Autobusni kolodvor u Trogiru je smješten odmah pokraj mosta prema starom gradu. Kolodvor ima 7 – 8 perona koje većinom koriste žuti autobusi splitskog javnog prijevoza Promet za lokalni prijevoz putnika do Čiova, aerodroma i drugih obližnjih mjesta. Većina međugradskih autobusa se kratko zaustavlja na stanici, neki prijevoznici nemaju dozvolu za zaustavljanje na toj stanici, nego se zaustavljaju na Jadranskoj magistrali 300 – 500 metara dalje u smjeru Segeta.
Iz Trogira autobus nastavlja svoj put prema sjeveru prateći Jadransku magistralu. Preporučavamo sjedenje na lijevoj strani autobusa jer je pogled očaravajući. Sljedeće zaustavljanje nakon Trogira je u Marini, autobusna stanica je smještena na magistrali. Autobus je nastavio prema Rogoznici gdje se također zaustavio na magistrali. BILJEŠKA: Većina međugradskih autobusa prolazi Rogoznicu i zaustavljaju se na magistrali 1,2 km od gradskog centra i 1,5 km od Marine Frapa, pa obratite pozornost na to kada kupujete kartu.
U Primoštenu autobus se zaustavio na stanici u centru grada ali to nije slučaj sa svim autobusima koji prolaze kroz Primošten; neki staju na magistrali pokraj Inine pumpne stanice (prema jugu) i na malom mostu kada se putuje prema sjeveru. Ako putujete iz Primoštena provjerite s koje stanice polazi vaš autobus.
Nakon Primoštena autobus je nastavio put prema Grebaštici i Brodarici gdje se autobus zaustavio na magistrali. Naravno i na ovom dijelu puta imate fantastičan pogled ako sjedite na lijevoj strani autobusa.
Na cesti između Trogira i Šibenika bilo je više prometa nego uobičajeno pa smo došli u Šibenik sa 10 minuta zakašnjenja. Još smo dodatno stali nekoliko minuta na peronu dok su se svi putnici ukrcalli i iskrcali. Kada smo odlazili sa Šibenskog kolodvora sa drugim vozačem za volanom, kasnili smo 15 minuta.
BILJEŠKA: Autobusni kolodvor u Šibeniku je smješten na rivi u centru grada. Od stanice imate 200 metara hoda do trajektne luke, 500 metara do željezničkog kolodvora i 600 metara hoda do katedrale Sv. Jakov i starog grada.
Nakon Šibenika iduće zaustavljanje je bilo u Vodicama na autobusnom kolodvoru u centru grada. Kao što možete vidjeti na slici ispod kolodovor je jako mali i namijenjen je samo za kratkotrajno zaustavljanje autobusa. BILJEŠKA: Neki od autobusa koji voze do Vodica ne zaustavljaju se na kolodovoru nego na stanici na magistrali pokraj Inine pumpe. Karte i vozni redovi za ove autobuse su dostupni samo na internetu, tako ako želite pogledati sve međugradske autobuse koji voze iz Vodica morate provjeriti vozni red online.
Nakon Vodica autobus je nastavio put magistralom prolazeći kroz Tisno, Pirovac, Drage i Pakoštane. U svim ovim gradovima autobus se zaustavljao samo ako je bilo putnika koji su izlazili iz autobusa ili ako su čekali na stanici. Sve stanice su više manje izgledale kao ova na slici ispod.
BILJEŠKA: Od autobusnih stanica u Pirovcu, Dragama i Pakoštanima do centra grada se može doći pješke, dok to u Tisnom nije slučaj. Stanica na magistrali u Tisnom je udaljena 6 km od centra grada pa obratite pozornost na to kada budete kupovali kartu. Nekoliko autobusa čak vozi do centra Tisnog ali velika većina nije.
Autobus se nakratko zaustavio na kolodvoru u centru grada Biograda na Moru, gdje većina autobusa staje, no neki se zaustavljaju na stanici udaljenoj 1 km od gradskog centra.
Nakon Biograd nastavili smo svoj put prema Zadru prolazeći kroz Sv. Filip i Jakov, Turanj, Sv. Petar na Moru, Brodaricu i Sukošan i stajeći na stanice na magistrali u navedenim gradovima.
U Zadru nas je vozač obavijestio da imamo vremena za odlazak na WC ili malo protegniti noge prije nastavka puta.
BILJEŠKA: Kao što možete vidjeti na slici ispod autobusni kolodvor u Zadru je dosta velik s 25 – 30 perona. Kolodvor je udaljen 1,5 km hoda od gradskog centra. Na cesti ispred kolodvora je autobusna stanica na kojoj staju gradski autobusi koji će vas odvesti bilo gdje u Zadru. Stajalište taksija je na cesti pokraj perona br.1
Kada smo napustili Zadar i krenili put Paga, vozači su opet zamijenili mjesto, putnici se osjećaju sigurno u autobusu kada znaju da su za volanom odmorni vozači. Put od Zadra do grada Paga je trajao malo više od sat vremena. Krajolik na ovom dijelu puta je potpuno drugačiji nego krajolik između Splita i Zadra, možete vidjeti na slikama ispod.
U gradu Pagu autobus se kratko zaustavio na stanici na rivi u sjevernom dijelu grada. Kao što možete vidjeti na slici ispod, na stanici smo sreli jednog od naših partnera, Antonio tours.
Nakon Paga smo nastavili putovanje prema Novalji. Na ovom dijelu putovanja imate stvarno lijepi pogled na grad Pag što možete vidjeti na slici ispod koju sam slikao iz autobusa.
U Novalji smo se zaustavili na malom kolodvoru smještenom u predgrađu grada. Kolodvor je udaljen otprilike 1,4 km hoda od gradskog centra. Ako je vaše odredište Zrće, onda na putu prema Novalji morate pitati vozača da vam stane na magistrali, jer ćete u protivnom imati 2,2 km hoda od kolodvora u Novalji do Zrća.
Nakon Novalje smo nastavili put sa lijepim okolnim krajolikom, prema trajektnoj luci u Žigljenu. No zbog našeg kašnjenja morali smo čekati 30 minuta na idući trajekt.
Putovanje trajektom je trajalo 15 minuta kao i na svim ostalim autobusnim linijama koje uključuju prijevoz trajektom. Kada smo došli u trajektnu luku Prizna ukupno smo kasnili sat vremena. Od Prizne smo imali strmni uspon do magistrale, ali smo također imali odličan pogled. Jednom kada smo se uspeli do magistrale uputili smo se na sjever prema Jablancu gdje smo se morali iskrcati iz autobusa da bi mogli doći na otok Rab.
Zaključak:
Vozači iz Autotransa su odradili odličan posao, ne samo da su bili jako ljubazni nego su također bili vrlo vješti vozači autobusa jer se mi kao putnici nismo ni u nijednom trenutku osjetili ugroženo.
Sa kašnjenjem od sat vremena put je sveukupno trajao 8 sati. To je dugo vremena za sjediti u autobusu ali ga prekrasni krajolik čini vrijednim truda.
Autobus je imao klimu koja je jako dobro radila tako da, tijekom putovanja, niste osjetili vanjskih 35 stupnjeva. Na većem dijelu puta Wi – Fi je radio također jako dobro.