UNESCO-va baština u Brazilu

Dopustite da vam predstavimo Brazil, zemlju koja je u svijetu poznata po nogometu, karnevalu, dugim plažama i prostranim šumama. Ujedno je i najveća država Južne Amerike, a posebno je prepoznatljiva po mnogobrojnim prirodnim ljepotama. Ima čak 72 nacionalna parka, od kojih se 11 nalazi pod zaštitom UNESCO-a. Naime, u Brazilu postoje 23 lokaliteta UNESCO-ve baštine raspoređena u 14 država i jednom federalnom okrugu. Štoviše, prvi lokalitet koji se našao na popisu 1980. godine bio je povijesni grad Ouro Preto. Nedavno se popisu UNESCO-ve baštine u Brazilu priključio i 23. lokalitet, Sítio Roberto Burle Marx. Bez daljnjeg okolišanja, predlažemo vam da u nastavku pročitate sve o prirodnim, kulturnim i povijesnim znamenitostima pod zaštitom UNESCO-a u Brazilu! Također, na kraju smo vam pripremili kartu za lakše snalaženje. 

UNESCO-va kulturna baština

Brazil se može pohvaliti s 15 kulturnih znamenitosti pod zaštitom UNESCO-a. To su impresivne građevine koje predstavljaju stotine godina zanimljive brazilske kulture! Možete vidjeti brojne primjere impozantne kolonijalne arhitekture sve do najboljih dostignuća moderne arhitekture i vjerujte nam Brazil će vas ostaviti bez daha!

Povijesni grad Ouro Preto

Ouro Preto, poznat i pod imenom Crno zlato, bivši je kolonijalni grad iz 18.stoljeća smješten u planinama Serra de Espinhaco u državi Minas Gerais. Kao što samo ime govori (Crno zlato), grad je nekoć bio poznato rudarsko mjesto tijekom Zlatne groznice u Brazilu. Zanimljivo je spomenuti da su europski doseljenici u 18. stoljeću otpremili oko 800 tona zlata u Portugal! Ouro Preto izgubio je svoj utjecaj u 19. stoljeću nakon što je svo zlato iscrpljeno iz rudnika. Unatoč tome, on i dan danas ima veliki povijesni značaj. Brojne crkve, fontane i umjetnička djela baroknog umjetnika Aleijadinha ukrašavaju ovaj grad. Najpopularnija mjesta koja možete posjetiti su Muzej izdaje, Piazza Tiradentes i Igreja de San Francisco de Assis

Povijesna jezgra grada Diamantina

Ouro Preto možda je poznat kao zlatni grad, ali Diamantina je grad dijamanata! Slično kao i prethodno spomenuti grad, Diamantina je bila rudarsko mjesto u 18. stoljeću. Urbana struktura ovog područja uglavnom se razvila oko rijeke Jequitinhonha i rudnika dijamanata. Prvo selo nastalo je na obali rijeke i počelo se širiti u unutrašnjost prateći prirodnu topografiju. Grad leži poput dragulja u dolini visokih planina Minas Gerais te obiluje zadivljujućim primjerima barokne arhitekture. Štoviše, većina kuća nalazi se u vrlo dobrom stanju. Najpopularnije mjesto za posjetiti je Passadiço da Glória.

Grad Diamantina

Povijesni centar garada Goiása

Grad Goias samo je još jedan među mnogim, poznatim gradovima koji su doživjeli značajan procvat za vrijeme zlatne groznice koja je harala Brazilom u 18. stoljeću. Sam grad ima stanoviti tlocrt koji je karakterističan za rudarske gradove. Arhitektonska vrijednost Goiasa očituje se u idiličnim proporcijama po kojima je uređen te skladnom odnosu javne i privatne infrastrukture grada. Također, upravo je prilagodba europskog urbanizma brazilskoj topografiji, klimi i kulturi ono što ovaj grad čini jedinstvenim. Materijali su uglavnom skromni i s ovdašnjeg područja, što dodatno pridonosi autentičnosti i harmoniji između lokacije i grada. Čelnici UNESCO-a prepoznali su izuzetnu vrijednost ovoga grada i dodali ga 2001. godine na svoj popis zaštićene kulturne baštine.

Povijesna jezgra Salvador de Bahie

Jeste li znali da je Salvador de Bahia bio prva portugalska američka prijestolnica i glavni grad Brazila? Salvador de Bahia savršen je primjer grada čije uređenje upućuje na utjecaj europskog, afričkog i indijanskog stila! Rezultati ove kombinacije vidljivi su na šarenim ulicama koje obiluju impozantnim zgradama s detaljno ukrašenim štukaturama. Grad doista obiluje urbanim, renesansnim građevinama prilagođenim kolonijalnom stilu. Salvador de Bahia ujedno je značajan i po svojoj bogatoj povijesti. Ovo mjesto nekoć je bilo poznato kao jedna od najvećih tržnica robljem u Novom svijetu. Grad je bio žarište industrije šećera te najveća brazilska pomorska luka. Salvador de Bahia našao se na UNESCO-vom popisu svjetske baštine 1985. godine zbog iznimne važnosti za brazilsku povijest i arhitekturu.

Povijesno središte grada Olinde

U državi Pernambuco nalazi se povijesna jezgra grada Olinde koja datira iz 16. stoljeća. Naime, grad je bio glavno žarište industrije šećerne trske što je doprinijelo njegovom daljnjem razvoju. Također, grad je bio preplavljen zapanjujućom arhitekturom koja je uključivala 20-ak baroknih crkava, brojne kapelice i prekrasne vrtove. Katedrala Alto da Se i crkva Nossa Senhora da Graça jedne su od najljepših i najvrjednijih građevina. Zbog nizozemske okupacije, grad ima karakterističan urban izgled gradnje iz 18. stoljeća. UNESCO je prepoznao važnost i ljepotu povijesne jezgre ovog grada i zato je 1982. godine stavljena na listu zaštićene svjetske baštine.  

Grad Olinda

Povijesno središte São Luísa

Ako ste ikada poželjeli otputovati u prošlost, pronašli smo način kako to možete učiniti. Dopustite nam da vam predstavimo povijesno središte Sao Luisa, čija je kulturna vrijednost prepoznata od strane UNESCO-a već 1997. godine. Kao što ste i pretpostavili, urbani izgled grada potpuno je netaknut! Ukoliko želite doživjeti ovu osebujnu arhitekturu iz 17. stoljeća, uživat ćete u šetnji živopisnim ulicama Sao Luisa! Ulice su pune šarenih fasada, obojenih u portugalskom kolonijalnom stilu. Ako pažljivo budete promatrali, primijetit ćete visoke uske prozore i balkone s ogradama od lijevanog željeza. Sao Luis savršeno sjedinjuje strogu urbanu mrežu kolonijalnih ulica s brazilskim načinom života i toplom klimom države Maranhao. Upravo zato, nanizane kuće uz ulicu otvaraju se prema unutarnjim dvorištima.

Svetište Bom Jesus do Congonhas

Južno od Belo Horizontea nalazi se monumentalno barokno svetište Bom Jesus do Congonhas, koje potječe iz druge polovice 18. stoljeća. Svetište obuhvaća šest kapelica, vanjsko stubište i crkvu. Neprepoznatljiviji detalj cijelog kompleksa je jedinstveno stubište s dvanaest kamenih kipova proroka koji ukrašavaju put sve do ulaza. Unutrašnjost crkve jednako je impresivna i obogaćena majstorskim umjetninama nadahnutim talijanskim stilom rokoko. Ukrašene s više od šezdeset izvanrednih, polikromiranih, drvenih skulptura koje je izradio Aleijadihno, šest kapela prikazuju korake Kristove muke u njegovim posljednjim trenutcima života. Godine 1985. svetište je upisano na popis svjetske baštine kulturne baštine.

Svetište Bom Jesus do Congonhas

Trg São Francisco u gradu São Cristóvão

Trg São Francisco povijesni je trg u gradu São Cristóvãou na sjeveroistoku Brazila. Izuzetan je primjer razdoblja kada su portugalska i španjolska kruna bile ujedinjene. S kolonijalnom španjolskom i portugalskom arhitekturom sjeveroistočnog Brazila, trg spaja koncept urbanog portugalskog kolonijalnog grada s pojedinim španjolskim karakteristikama smještenog u tropskom krajoliku. Trg São Francisco glavni je trg u São Cristóvãu budući da je jedan od impozantnijih te da je okružen izvanrednom portugalskom arhitekturom. Neke od njih su crkva i samostan São Francisco, sjedište humanitarne organizacije Santa Casa da Misericórdia, provincijska palača i razne okolne zgrade koje se ističu svojim izgledom, a datiraju iz 18. i 19. stoljeća. 

Trg São Francisco u gradu São Cristóvão

Arheološko nalazište Valongo Wharf

U luci Rio de Janeira, smješten između ulica Coelho e Castro i Sacadura Cabral, nalazi se staro pristanište Valongo Wharf. Naime, Valongo Wharf bilo je glavno mjesto trgovanja zarobljenih Afrikanaca preko kojeg je prelazilo preko 600 tisuća robova. Izgrađeno je 1811. godine i radilo je 20 godina prije nego što je došlo do zabrane atlantske trgovine robljem u Brazilu. Nadalje, 2011. godine pronađeno je arheološko nalazište, Valongo Wharf, na kojem su iskopani značajni afrički amuleti koji potječu iz Konga, Angole i Mozambika. Napokon, 2017. godine ovo mjesto uvršteno je na UNESCO-ov popis svjetske baštine. U današnje vrijeme, ovo mjesto predstavlja jedan od najvažnijih podsjetnika na strahote trgovine afričkim robljem u Južnoj Americi.

Ruševine São Miguel das Missões 

Ruševine São Miguel das Missõesl nalazište su koje se nalazi u sjeverozapadnoj regiji države Rio Grande do Sul koja graniči s Argentinom. Ovo mjesto ima veliki povijesni i kulturni značaj. Naime, ove ruševine ujedno su i impozantni fizički ostatci isusovačkih misija u Brazilu u zemlji Guaranija te predstavljaju živi dokaz ratova u zemlji. Mjesto se uglavnom sastoji od crkve, ulaznog trijema sa skulpturama isusovačkog svećenika Cristovãoa de Mendonzea i indijskog ratnika Sepéa Tiarajua te saamih ruševina starog grada. Nažalost, stari grad srušen je u ratovima. No, usprkos tome, barokna crkva od pješčenjaka i dalje stoji kao svjedočanstvo burne povijesti koja se odvila. Ovo arheološko nalazište uvršteno je na popis svjetske baštine 1983. godine. Danas služi kao podsjetnik na jednu od najljepših isusovačkih misija u Brazilu.

Ruševine São Miguel das Missõesl

Sítio Roberto Burle Marx

“Najmlađe” sjedište na UNESCO-vom popisu svjetske baštine upravo je Sitio Roberto Burle Marx, odnosno impresivan projekt brazilskog umjetnika Roberta Burle Marxa. Nadalje, ovaj kompleks obuhvaća 40,53 hektara u državi Rio de Janeiro. Glavna ideja koja stoji iza ovoga dizajna bila je stvoriti “pejzažni laboratorij” ili kako je sam umjetnik rekao, živo umjetničko djelo. Imanje se sastoji od brojnih, prostranih krajolika, izvanredno ukrašenih vrtova te impozantnih zgrada. Povrh toga, ovo mjesto dom je mnogim autohtonim brazilskim biljkama te rijetkim tropskim i suptropskim vrstama. Zanimljivo je spomenuti da je Sitio Roberto Burle Marx prvi tropski vrt koji je dizajniran prema modernim načelima, a prvi projekt započeo je 1949. godine.

Brasília

Još jedno značajno postignuće u povijesti moderne arhitekture je impresivni grad Brasilia, čija je inauguracija proslavljena 1960. godine. Naime, Brasilia je federalni glavni grad Brazila. Osim što je treći grad po broju stanovnika u Brazilu, ima i najveći BDP po glavi stanovnika. Cilj ovog golemog pothvata bio je preseliti glavni grad iz Rio de Janeira na središnje mjesto u Brazilsko gorje. Stoga, ne čudi da su na ovom projektu radili najugledniji brazilski arhitekti kao Lucio Costa, Oscar Niemeyer, Joaquim Cardozo i Roberto Burle Max koji su doprinijeli impresivnom razvoju Brasilie.

Brasilia

Moderni kompleks Pampulha

Jedno od očaravajućih umjetničkih djela poznatog brazilskog arhitekta Oscara Niemayera je Pampulha Modern Ensemble koje potječe iz 1940. godine i smješteno je u državi Minas Gerais. Ovaj osebujan kompleks nalazi se usred umjetnog jezera u Belo Horizonteu, a sastoji se od kasina, plesne dvorane, Golf Yacht kluba i crkve São Francisco de Assis. Također, kompleks Pampulha je izvanredan primjer korištenja betona kao kvalitetnog građevinskog materijala, odvažnih formi te inovativne suradnje brojnih umjetnika. Osim toga, ova umjetnička cjelina savršeno je povezala lokalnu tradiciju, prirodno okruženje i moderna arhitektonska načela. Ansambl je 2016. godine dospio na popis svjetske baštine zbog svoje arhitektonske vrijednosti.

Moderni kompleks Pampulha

Rio de Janeiro: krajolici Carioca između planina i mora

Rio de Janeiro, krunski dragulj Brazila i bez sumnje najpoznatiji grad Južne Amerike, već desetljećima služi kao inspiracija umjetnicima. Naime, gradić leži između mora i planina i drugi je grad po broju stanovnika u Brazilu. Osim zadivljujućeg urbanizma, Rio se ponosi slikovitim zaljevom Copacabana i planinama Nacionalnog parka Tijuca. Uz Copacabanu i Tijucu, pod zaštitom UNESCO-a su i Botanički vrtovi, planina Corcovado sa skulpturom Krista Spasitelja i brda oko zaljeva Guanabara. Lokaliteti su 2012. godine dospjeli na popis UNESCO-ve svjetske baštine, a zajedno zauzimaju površinu od 7.248,78 hektara. 

Rio de Janeiro

Nacionalni park Serra da Capivara

Nacionalni park Serra da Capivara nalazi se u državi Piauí i prostire se na površini od gotovo 140 hektara. Sadrži zapanjujuće špiljske slike, od kojih su neke stare preko 25 000 godina, a prikazuju prve stanovnike Južne Amerike. Zbog velikog povijesnog značaja, UNESCO je ovaj Nacionalni park uvrstio na popis svjetske baštine. Štoviše, ikonografija slika pomogla je povjesničarima da saznaju više o narodima koji su prvi nastanjivali ovu regiju. Većina slika potječe iz razdoblja neolitika, tijekom kojeg su napredovale kulture Nordeste i Agreste. Ako vas zanima više o prvim naseljima u Južnoj Americi, Nacionalni park je otvoren svaki dan od 6 do 18 sati, a cijena ulaznice je oko 4,50 eura. 

Serra da Capivara

UNESCO-va prirodna baština

Uz prekrasna, arhitektonska remek djela, na UNESCO-vom popisu svjetske baštine našlo se sedam zadivljujućih prirodnih znamenitosti. Preporučamo vam da nastavite i dalje čitati kako biste mogli naučiti nešto više o njima. 

Jugoistočni rezervat Atlantske šume 

Smješten između država Sao Paolo i Parana, ovaj rezervat može se pohvaliti bogatim okolišem i prekrasnim krajolicima. Ukupno ima 25 zaštićenih područja koja se prostiru na gotovo 470,00 hektara. Od gustih planina i bogatih, dubokih šuma pa sve do pustih dina, jugoistočni rezervat Atlantske šume obuhvaća zapanjujuće prizore prirode. Nadalje, ovo mjesto ima posebnu važnost jer sadrži posljednju preostalu atlantsku šumu s jednom od najraznovrsnijih vegetacija na svijetu. Ovaj složeni ekosustav obuhvaća brojne endemske vrste, od primata do rijetkih vrsta drveća i raznoraznih vrsta sisavaca. Sve to pridonijelo je otkrivanju različitih faza evolucije. Ukoliko odlučite posjetiti ovaj rezervat, nemojte propustiti priliku istražiti špilju Casa de Pedra, koja će vas očarati svojom ljepotom.

Brazilski atlantski otoci: rezervati Fernando de Noronha i Atol das Rocas

U brazilskoj državi Rio Grande do Norte, koja se nalazi oko 260 kilometara od Natala, smješten je arhipelag Fernando de Noronha i atol Rocas. Zajedno čine najveću otočnu površinu južnog dijela Atlantika. Iznenađujuće, atol Rocas jedini je koraljni otočić u Tihom oceanu. Važno je istaknuti da je atol Rocas vulkanskog podrijetla te da obiluje brojnim koraljnim formacijama. Također, ističe se po izuzetnoj geološkoj formaciji stijena zbog koje ima jedinstven oblik. Bujne zelene, guste šume i prostrane, pješčane plaže čine ovaj arhipelag nevjerojatno lijepim. Još jedna od bitnih zanimljivosti koja će vas potaknuti da posjetite ovo predivno mjesto je činjenica da su otoci dom morskih sisavaca, tuna, morskih pasa i dupina! Osim po slikovitoj ljepoti, otok je poznat i zaljevu Dolphin.

Fernando de Noronha, Brazil

Zaštićena područja Cerrada: Nacionalni parkovi Chapada dos Veadeiros i Emas 

Zaštićena područja Cerrada uključuju dva mjesta – Chapadu dos Veadeiros i Nacionalni park Emas. Ta dva područja prostiru se na površini od približno 380 000 hektara i najstariji su tropski ekosustavi na svijetu. Ova nalazišta imala su veliku ulogu u očuvanju nekoliko vrsta tijekom ekstremnih klimatskih promjena. Neki znanstvenici predviđaju da će regija Cerrado biti ključna za opstanak flore i faune u budućoj klimatskoj krizi. Područje ima bogatu floru koja uključuje neke od najstarijih endemskih vrsta biljaka. Osim izuzetno bogate vegetacije, Cerrado je ujedno dom populacije velikih sisavaca. Najistaknutiji među njima je divovski mravojed, a ostale zanimljive vrste su: pasanac, grivasti vuk, jaguar i pampaski jelen. 

Kompleks za očuvanje središnje Amazone

Kompleks za očuvanje središnje Amazone prirodno je mjesto UNESCO-ve baštine u državi Amazonas. Sa sigurnošću možemo reći kako je to najbogatija regija na svijetu kad je riječ o flori i fauni. Ovo mjesto ključno je za očuvanje nekih ugroženih vrsta kao što su amazonska morska krava, crni kajman i dvije vrste riječnih dupina. Drugim riječima, ovo područje uključuje ekosustave varzea, šume igapó i složenu vodenu mrežu koja se sastoji od mnoštva rijeka i jezera. Prostirući se na površini od preko 5 000 000 hektara, Kompleks za očuvanje središnje Amazone, najveće je zaštićeno područje u amazonskom središtu. Ukoliko ga odlučite posjetiti, uživat ćete u prekrasnom brazilskom ekosustavu i bioraznolikosti, koje je od velikog značaja za planetu Zemlju zbog čega ga je uvršeno na UNESCO-ov popis zaštićene prirodne baštine 2000. godine.

Šumski rezervati atlantske obale

Šumski rezervati atlantske obale sastoje se od četiri različita rezervata: rezervat biosfere Atlantske šume, rezervat Biológica de Una, rezervat Mata Atlântica do Sudeste i biološki rezervat Sooretama. Također, ovi predivni rezervati prostiru se u četiri države, a to su: Parana, Bahia, São Paulo i Espirito Santo. Sve zajedno obuhvaćaju površinu od 112 000 hektara te se mogu pohvaliti bogatom bioraznolikošću. Ovdje imate priliku vidjeti razne endemske vrste koje su ponosni stanovnici veličanstvenih brazilskih prašuma. Osim što ćete uživati u njihovoj prirodnoj ljepoti, naučit ćete da endemske vrste imaju veliku znanstvenu vrijednost jer svojim rastom ukazuju na smjer razvoja evolucije. S obzirom na veliku važnost ovog mjesta, nije iznenađujuće što je uvršteno na UNESCO-vu listu 1999. godine. 

Nacionalni park Iguaçu

Nacionalni park Iguacu smješten je u državi Paraná koja graniči s Argentinom. Ime je dobio po rijeci Rio Iguaçu, dugačkoj oko 50 kilometara. Godine 1939. postao je drugi najstariji nacionalni park u Brazilu. Prostire se na površini od 1852 četvorna kilometra i dom je velikom broju vodopada 150-300. Također, nekoliko vodopada visoko je zadivljujućih 72 metra. S obzirom da je dio UNESCO-ve svjetske baštine od 1986. godine, nije iznenađenje da je Iguacu najpopularniji i najposjećeniji nacionalni park u Južnoj Americi.

Zaštićeno područje Pantanal

Zaštićeno područje Pantanal obuhvaća četiri zaštićena područja koja pokrivaju 187.818 hektara. Ta područja su: Nacionalni park Pantanal Matogrossense i posebni rezervati Acurizal, Penha i Doroche. Ovo zaštićeno područje proteže se između zapadnog i središnjeg Brazila na jugozapadnom uglu države Mato Grosso. Poznato je po obilju i raznolikosti tropske vegetacije te divljih životinja. Štoviše, zaštićeno područje Pantanal čini 1,3% brazilske regije Pantanal. Ujedno, dio je najvećeg svjetskog slatkovodnog močvarnog ekosustava.

Zaštićeno područje Pantanal

Mješovita UNESCO-va baština

U Brazilu postoji samo jedno mjesto koje pripada mješovitoj svjetskoj baštini. To je savršena kombinacija ljudskih napora i djela majke prirode.

Paraty i Ilha Grande

Prirodne ljepote koje će vam oduzeti dah prostiru se na površini preko 173 000 hektara. Nalazište Paraty i Ilha Grande obuhvaća povijesno središte Paratyja, četiri brazilske atlantske šume, planinski lanac Serra da Bocaina i atlantsko obalno područje. Isto tako, stanište u državi Rio de Janeiro od velike je važnosti zbog svoje bogate povijesti i biološke raznolikosti. Naime, ovo mjesto je dom nekolicini ugroženih vrsta među kojima su najpopularniji jaguar i bjelousna svinja. Osim bogate flore i faune, Paraty se ponosi svojom ulogom u Zlatnoj groznici. Paraty je bio krajnja točka Zlatne rute tijekom 17. stoljeća što je u to vrijeme bilo od velike važnosti. Za kraj, moramo spomenuti kako ćete zasigurno uživati u ljepotama ovog grada jer sadrži sve karakteristike brazilske kolonijalne arhitekture iz 18. stoljeća.  

Šarene ulice Paratya

Prevela: Antonia Kuduz

Izvorni članak: UNESCO sites in Brazil

Karta UNESCO-vih lokaliteta u Brazilu

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *