Dostupnost javnog prijevoza osobama s invaliditetom
Ukoliko provodite svaki dan u javnom prijevozu, zasigurno imate malo jasnije kriterije o tome što znači ‘kvalitetna vožnja’. Isto tako, vjerojatno bi vam bilo potrebno malo uvjeravanja u kvalitetu hrvatskog javnog prijevoza (barem u većini gradova). Sada, zamislite svoju frustraciju kada biste se, umjesto mučenja s takvim, nesavršenim prijevozom, morali snaći ne računajući ni na kakav prijevoz! Za mnoge osobe s invaliditetom to nije samo pusta fikcija, već svakodnevna borba. Velika većina javnog gradskog i međugradskog prijevoza još je uvijek potpuno neprilagođena hendikepiranim osobama, ili u najboljem slučaju, ima vrlo otežan pristup, pretvarajući time i najkraće putovanje u, blago rečeno, noćnu moru. Ukupno 10% svjetske populacije, odnosno 650 milijuna ljudi, ima nekakav hendikep. 80% te skupine živi u zemljama u razvoju na rubu siromaštva.
Takva nedostupnost javnog prijevoza osobama s invaliditetom predstavlja iznimnu prepreku u općenitom razvoju urbanih sredina budući da onemogućava jednoj cijeloj društvenoj skupini napredak na ekonomskom, društvenom i osobnom planu. Svaka četvrta hendikepirana osoba tvrdi kako ih negativni pristup ostalih putnika spriječava od vožnje javnim prijevozom, dok je 40% putnika s hendikepom izjavilo da su imali poteškoća prilikom korištenja autobusa ili vlakova.
Srećom, posljednjih nekoliko godina podiže se svijest o tom prvenstveno infrastrukturnom nedostatku. Agencija koja se bavi iskustvima korisnika, Sigma – istražila je pristupačnost javnih prostora, javnog prijevoza te mjesta za razonodu, uključujući zračne luke, autobuse. vlakove, klubove, sportske stadione, hotele i kina. Istraživanje je provedeno među 132 različite organizacije od kojih je samo 46% potvrdilo pristupačnost osobama u invalidskim kolicima, dok je postotak pao na 33% ukoliko je pristup potreban osobama s autizmom i sličnim hendikepom.
Općeprihvaćeno je ‘‘uvjerenje’’ da osobe s invaliditetom imaju manje mogućnosti napretka i samim time lošiju kvalitetu života ljudi koji nemaju poteškoća, bilo fizičkih, bilo mentalnih. Ako tome dodamo i otežan pristup prijevoznom sektoru, jasno je da će hendikepirane osobe puno teže se odlučivati na putovanja, a u slučaju da to i učine, susrest će se s nizom poteškoća u tim situacijama.
Međutim, sama dostupnost autobusa, vlaka ili pak aviona nije jedini problem s kojim se susreću osobe s invaliditetom prilikom njihovog korištenja. Putnici nailaze na manjak razumijevanja od strane drugih putnika, pa i samih vozača, na nepristupačnost informacija vezanih uz vozni red i putovanje općenito, manjak stručnog kadra koji bi trebao biti obučen za pravilno postupanje s osobama s hendikepom i sl.
Kako bi određeni prijevozni sektor bio ravnomjerno dostupan svima, isti mora ispunjavati nekoliko uvjeta: pružati informacije i usluge na način da ih može razumjeti i koristiti svaki putnik te mora imati educirano osoblje spremno u svakom trenutku priskočiti u pomoć putniku s invaliditetom. Također, ulice, parkovi, terminali i druge sredine moraju biti dizajnirani tako da se svi građani mogu kretati njima sigurno i bez prepreka.
S obzirom da je svijest o ovom problemu na dosta visokoj razini u usporedbi s prijašnjim godinama, ostaje nam nadati se kako će ovlašteni prepoznati ovaj problem te početi s njegovim rješavanjem u skorijoj budućnosti kako bi se Hrvatska, a i ostale zemlje, pridružile gradu Curitibi u Brazilu koji se smatra modelom za dostupnost osobama s invaliditetom u svakom smislu.
Jeste li znali da odnedavno možete odabrati putovanje Green Eco autobusima i onima prilagođenim osobama s invaliditetom? Više detalja možete pronaći na bus.rent!
Objava u sklopu KK.03.2.1.06.1000
